Özet:

Rad obrađuje specifičan institut imovinskog prava osiguranja: pravo subrogacije osiguratelja. Uvodni dio rada posvećen je subrogaciji kao općem građanskopravnom institutu, dok se središnji dio rada bavi pravom subrogacije osiguratelja. U hrvatskom pravu, pod pravom subrogacije osiguratelja, predmnijeva se zakonska personalna subrogacija u konkordanciji sa promjenom vjerovnika u obveznom odnosu iz osiguranja. Isplatom naknade iz osiguranja, osiguratelj stupa u pravnu poziciju svog osiguranika i iz nje izvodi svoje pravo subrogacije prema osobi odgovornoj za štetu. U radu se apostrofiraju sličnosti i razlike koje postoje između prava subrogacije i dvaju srodnih instituta: ustupanja tražbine – cesije i prava regresa osiguratelja. Uz navedeno, u radu se razmatra i ograničenje prava subrogacije osiguratelja, dužnost osiguranika na očuvanje prava subrogacije osiguratelja, te zastara prava subrogacije osiguratelja. Posljednji dio rada posvećen je pravu subrogacije, kao dijelu specifičnog odnosa reosiguranje - osiguranje

Anahtar Kelimeler: