Özet:

Rad tematizira Hamletovo ludilo u drami Toma Stopparda Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi, utemeljenoj na Shakespeareovu Hamletu, te donosi kritiku kroz perspektivu naslovnih likova koji zahvaljujući Stoppardovoj inverziji sporednih i glavnih lica dospijevaju u prvi plan. Koncept ludila općenito je složen i uključuje mnogo različitih obilježja, posebice povijesna s obzirom na to da se definicija ludila mijenjala kroz različita povijesna razdoblja. Smještanjem Stoppardova Rosencrantza i Guildensterna u povijesni kontekst, rad pokazuje kako kao drama napisana u drugoj polovici 20. stoljeća njihova kritika Hamletova ludila sa svim zamršenostima svojega jezika podriva binarnu opoziciju zdravog razuma i ludosti kroz poststrukturalizam 20. stoljeća i ne daje jasan odgovor na pitanje Hamletove ludosti. Međutim, kao drama čija je radnja protkana kontekstom renesansne drame Hamleta, ona odražava određena društvena i politička obilježja toga Shakespeareova djela, budući da na Rosovu i Guilovu procjenu Hamletova stanja velik politički utjecaj ima Klaudije.

Anahtar Kelimeler: