Özet:

Katastar Franje I. zbog svojega je opsega, preciznosti i raznovrsnosti podataka, kako pisane, tako i bogate kartografske građe, postao nezaobilazno vrelo suvremene historiografije. Za pravilnu interpretaciju podataka (geografskih, demografskih, ekonomskih, nasljedno-pravnih i brojnih drugih) koje to vrelo pruža važnu ulogu čini dobro poznavanje dokumenata koji su pratili njegov nastanak. U tu svrhu ovaj rad donosi analizu Careva patenta iz 1817. godine i Katastarskoga i mjerničkoga naputka iz 1820. godine, temeljem kojih autorica, služeći se uz to katastarskom građom iz Arhiva mapa za Istru i Dalmaciju, posebno Mljetskim katastrom, te drugim izvorima i relevantnom literaturom, daje prikaz priprema i načina provedbe zemaljske izmjere te uvođenja Stabilnoga katastra Franje I. na području Habsburške Monarhije, a posebno u Dalmaciji. U radu se razmatra u kojoj mjeri Naputak slijedi odredbe Careva patenta te koliku su primjenu oba dokumenta našla u praksi. S obzirom da ovaj rad predstavlja ujedno i uvod u opsežnije istraživanje katastarske dokumentacije (Stabilnoga katastra Franje I.), posebno katastarske terminologije koja se u njoj koristila, u radu se na više mjesta uz hrvatske donose njemački i talijanski katastarski termini koji su korišteni u spomenutim vrelima.

Anahtar Kelimeler: