Özet:

Praksa Europskog suda za ljudska prava gleda na pravo Europske unije i na mogućnost povrede Konvencije, koja izvorište ima u tom pravu, kroz prizmu presumpcije ekvivalentne zaštite. Rezultat je kompromisa kako bi se zadržala djelotvornost konvencijskog sustava bez (prekomjernog) zadiranja u pravo Unije. Posebna pozornost posvećena je povredama Konvencije koje mogu proizaći iz postupka povezanog s europskim uhidbenim nalogom i promjenama koje su se dogodile u toj sferi. Iz postojeće prakse ESLJP-a analizira se primjena presumpcije u predmetima koji svoje izvorište imaju u postupcima europskog uhidbenog naloga.

Anahtar Kelimeler: