U bezbednosti saobraćaja često se javlja potreba za identifikacijom motornog vozila i vozača (identifikacija učionioca prekršaja, krivičnih dela protiv bezbednosti saobraćaja u situacijama odbeglih učesnika u saobraćajnim nezgodama i sl.). Radi identifikacije vozača, učesnika u saobraćaju, mogu se koristiti različite kriminalističko tehničke i biometrijske metode za identifikaciju. Sa napretkom nauke i tehnologije povećava se i mogućnost identifikacije lica, odnosno u ovom slučaju vozača motornog vozila. Tako, mogu se koristiti kamere instalirane na čvornim mestima koje imaju mogućnost identifikacije lica (facial recognition system) korišćenjem adekvatnih softvera, ali i posebni kompjuterski sistemi sa mogućnošću automatske identifikacije vozača. Pojedini kompjuterski senzori novijeg datuma ugrađeni u unutrašnjosti vozila mogu dati informaciju o stilu vožnje vozača, a koji takođe može ukazati na njegov identitet. Sem ovih savremenih metoda, mogu se koristiti i tradicionalne kriminalističko-tehničke metode za identifikaciju kao sto su vizuelno prepoznavanje i lični opis, fotografija, daktiloskopija i identifikacija na osnovu bioloških i drugih tragova. Pojedine tradicionalne metode se mogu koristiti u situacijama kada postoje očevici događaja, dok se neke koriste u situacijama kada postoje tragovi ostavljeni unutar vozila, na osnovu kojih je moguće utvrditi identitet vozača. Ovo je od naročitog značaja kada jedno vozilo koristi vise vozača i kada je potrebno izvršiti identifikaciju koji vozač je u konkretnoj situaciji koristio motorno vozilo. U mnogim kompanijama službena vozila su na korišćenju velikog broja vozača, te je precizna informacija koji vozač je u datom trenutku bio za volanom konkretnog vozila, naročito ako je ono učestvovalo u saobraćajnoj nezgodi, veoma značajna. U ovom radu će biti dat pregled metoda koje se mogu koristiti za identifikaciju vozača.
Benzer Makaleler | Yazar | # |
---|
Makale | Yazar | # |
---|