Özet:

Motiv vode u pjesništvu Josipa Pupačića javlja se kao slika zavičaja (metonimija) ili pokazatelj stanja duše (metafora). Na metaforskoj razini prevladava motiv kiše kao mladenačke sanjarije, rijeke kao ljudske prolaznosti, ljubavi i čulnosti te vode kao stanja podsvijesti ili znaka smrti. Voda metonimijski zrcali pjesnikov zavičaj u izokrenutoj viziji svijeta. More je slika zavičaja, nagovještaj ljubavi i znak egzistencijalne borbe. Pojavljuje se i kontrast vode i svjetlosti. U razdoblju stvaralačke krize Pupačićevi motivi vode imaju apstraktnu vrijednost jer pripadaju podsvijesti lirskoga subjekta. U zreloj pjesničkoj fazi motiv usahle ili divlje vode povezan je sa zemljom u simbolici narušene veze između živih ljudi i njihovih pokojnih predaka. Njegova prisutnost ili odsutnost ima egzistencijalno i povijesno značenje.

Anahtar Kelimeler: