Abstract:

Istraživanje je pokazalo da iznosi osigurateljeve obveze nisu jednaki u prijevozničkim i turističkim ugovorima. U ugovorima o prijevozu temeljno je načelo da prijevoznik ima pravo na ograničenje odgovornosti do određenog iznosa, pa slijedom toga putniku ne odgovara do punog iznosa naknade štete. U turističkom pravu, odnosno u ugovoru o paket-aranžmanu i u ugovoru o povezanom putnom ananžmanu, putnik ima pravo na puni iznos naknade štete. No, naknada štete i tada može biti ograničena u dva slučaja: a) ako su se putnik i organizator tako unaprijed dogovorili te 2) ako je šteta nastala tijekom prijevoza. Razlika između turističkog i prijevozničkog prava postoji u instututu jamčevine za slučaj nesolventnosti trgovca. Osnovna funkcija jamčevine, u formi police ili bankarske garancije je pojačanje odgovornosti trgovca u turističkim ugovorima. Putnik na temelju ugovora ili potvrde o ugovoru o putovanju u paket-aranžmanu odnosno ugovora o povezanom putnom aranžmanu, ima mogućnost neposrednog ostvarivanja prava na naknadu.

Keywords: