Abstract:

Protek zakonom propisanog vremena u građanskopravnim odnosima nosi sa sobom promjenu određenih prava. Da bi se ostvarilo načelo pravednosti i opće pravne sigurnosti, zakonom je normirano da vjerovnik može tražiti ispunjenje obveze od dužnika u sudskom postupku samo u određenom razdoblju. To vrijeme je rok zastare potraživanja. Nakon proteka toga roka, obveza se ne gasi, ali vjerovnik gubi pravo na prinudno ostvarenje zahtjeva. Svaki od 28 pravnih sustava unutar EU-a različito regulira institut zastare, pri čemu su razlike evidentne ne samo u pogledu dužine roka zastare, već i u pravilima o početku tog roka, njegovom prekidu i zastoju. Navedeni nedostatak posebno je uočljiv kod zahtjeva za naknadu štete s inozemnim elementom jer oštećeni koji doživi prometnu nezgodu u inozemstvu ponekad ne može ostvariti svoje pravo zbog nastupanja zastare. Problem je prepoznat od strane relevantnih tijela EU-a, te su poduzete aktivnosti na unificiranju pravila o zastari kod odštetnih zahtjeva iz prekograničnih prometnih nezgoda postavljenih iz osnova osiguranja od automobilske odgovornosti.

Keywords: