Abstract:

Osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama obvezno je osiguranje i dužan ga je sklopiti vlasnik vozila čijom uporabom može nanijeti štetu trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu uređuju se obvezna osiguranja u prometu u Republici Hrvatskoj, uz napomenu da su istim Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske preneseni određeni pravni akti Europske unije od kojih je za osiguranje građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti prema trećima, najznačajnija Direktiva 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16.09.2009.g. U sudskoj praksi sudova u Republici Hrvatskoj postoje brojni primjeri različitog tumačenja pojma ”upotreba vozila”, o čemu su ovisile odluke suda o tužbenim zahtjevima trećih osoba za naknadu štete, odnosno dio tužbenih zahtjeva je odbijen, jer je šteta nastala na privatnom posjedu, javnom travnjaku, dvorištu oštećenog ili sl. Sud Europske unije prema svojoj sudskoj praksi smatra da pojam “upotrebe vozila” iz Direktive 2009/103/EZ nije ograničen samo na situacije iz cestovnog prometa, nego se odnosi na svaku upotrebu vozila koja je u skladu njegovom uobičajenom funkcijom, među ostalim svaka upotreba vozila kao prijevoznog sredstva. Također podsjeća da je sam pojam „upotrebe vozila“ autonoman pojam prava Unije, čije se tumačenje ne može prepustiti ocjeni pojedine države članice, odnosno tumačenje Suda je obvezujuće za sve države članice.

Keywords: