Özet:

Iako Rimskim ugovorima i ostalim pravnim izvorima EU-a nije predviđen specifi čan model javne uprave koji članice moraju uspostaviti, pitanje zajedničkog upravnog prava raspravlja se od samih početaka Europske zajednice. S vremenom je u demokratskim državama postignut opći konsenzus o ključnim sastavnicama dobrog upravljanja. Te sastavnice dijele zemlje članice s različitim pravnim tradicijama i različitim sustavima javnog upravljanja, a riječ je o: 1. odgovornosti (accountability) 2. pouzdanosti i predvidivosti (pravnoj sigurnosti) 3. otvorenosti i transparentnosti 4. participaciji. Iako je skovan pojam Europskog administrativnog prostora (European Administrative Space), još je uvijek teško govoriti o europskom načinu ili modelu javne uprave i javnog upravljanja, jer je to ponajprije područje nacionalnih država i kao takvo je i konceptualizirano. Europski administrativni prostor predstavlja evoluciju povećanja konvergencije između upravnopravnih poredaka i upravne prakse država članica Europske unije. On se tiče osnovnih institucionalnih uređenja, procesa, zajedničkih upravnih standarda, vrijednosti državne i javne uprave te administrativne kulture. Načela javne uprave i upravljanja koja članice EU-a dijele proizlaze iz standarda koji se nalaze iza upravnog prava u većini članica i iza odluka Europskog suda pravde. Ispunjavanje tih načela također zahtijeva poštivanje standarda kojima se, primjerice, kandidatske države kao što je to Hrvatska, trebaju voditi pri harmonizaciji svoje javne uprave i upravljanja s Europskom unijom.

Anahtar Kelimeler: