Özet:

Gotovo u svakoj svjetskoj regiji ljudi danas žive barem dvostruko duže nego prije 100 godina, a produljeni životni vijek povećao je interes istraživača s ciljem podizanja kvalitete života, ublažavanja gubitaka i promicanja aktivnog starenja. Hrvatska je među deset zemalja u svijetu prema starosti stanovništva i trenutačno broji 1.229.760 korisnika mirovina (HZMO, 2022), što predstavlja značajan udio u ukupnoj populaciji. Cilj ovog istraživanja je provjeriti ulogu sociodemografskih pokazatelja u objašnjenju razina usamljenosti, depresivnosti, emocionalnih kompetencija i uspješnog starenja na prigodnom uzorku kao doprinos znanstvenim spoznajama o kvaliteti života hrvatskih umirovljenika. U istraživanju je sudjelovalo 269 umirovljenika s područja Republike Hrvatske, od čega je 182 ženskog (66,4%), a 92 muškog spola (33,6%), prosječne dobi 70 godina (raspon 38–93) koji su u prosjeku otišli u mirovinu prije propisane dobi, odnosno s oko 55 godina (SD=7,98). Prikupljeni su sociodemografski podaci te standardizirani upitnici: Skala samoprocjene uspješnog starenja, Kratka forma UCLA-skale usamljenosti, Gerijatrijska skala depresije- kratka forma i Upitnik emocionalnih vještina i kompetencija (UEK-15), i to visokih pouzdanosti. Sudionici su usto potpisali informirani pristanak, tj. suglasnost za sudjelovanje jer je istraživanje provedeno uživo te su dokumentaciji prilagali dokaz o umirovljenju. Rezultati upućuju na razlike u kvaliteti života i depresivnosti s obzirom na razlike u najvećem postignutom stupnju obrazovanja u očekivanome smjeru, s obzirom na ulogu obrazovanja u mogućnostima zaposlenja, socioekonomskom statusu i zdravstvenim ponašanjima. Analiza spolnih razlika potvrdila je da su žene depresivnije, a ujedno i emocionalno kompetentnije od muškaraca na mjerama samoprocjene, iako razine depresivnosti nisu kliničke niti u jednoj skupini. I konačno, sudionici se razlikuju u procjeni usamljenosti s obzirom na bračni status, na način da oni koji su u partnerskoj vezi doživljavaju niže razine usamljenosti. Preporuka je navedene varijable dopuniti objektivnim pokazateljima kvalitete života umirovljenika u RH, kombinirati metode samoprocjene s kvalitativnim načinima prikupljanja podataka, razvojne promjene pratiti longitudinalno te raditi na razvoju mreže pružatelja korisnika usluga široj populaciji starijih osoba koje bi se mogle kombinirati s istraživačkim djelatnostima u zajednici. Posebnu pozornost potrebno je usmjeriti na rastući trend institucionalizacije starijih osoba što predstavlja rizični čimbenik za mentalno zdravlje umirovljenika, naročito tijekom i nakon COVID-19 krize.

Anahtar Kelimeler: