Özet:

U radu autor analizira i objašnjava postupak, kojim su se u Gradskoj knjižnici u Zagrebu „izlučivale“ komunističkom režimu nepoćudne knjige iz posudbenog fonda knjižnice u „zatvoreni fond“, nedostupan članovima knjižnice i javnosti. U Gradskoj se knjižnici u razdoblju komunističkog režima tako izdvojilo iz fonda knjižnice 2800 naslova. Od toga broja 600 naslova pripada hrvatskim knjigama kršćanske tematike, odnosno hrvatskim književnim djelima kršćanskog nadahnuća. Na odabranim primjerima autor ukazuje na to, da je knjižnični cenzor pomno pretraživao knjige fonda Gradske knjižnice te „izlučivao“ u zatvoreni fond svaku knjigu, koja bi i sa samo nekoliko rečenica zagovarale kršćanski pogled na život i svijet. Iznosi se i nekoliko primjera knjiga koje su i službeno bile zabranjene te se ukazuje na pogubne posljedice cenzure knjiga u knjižnicama na istraživanje hrvatske knjižne baštine i hrvatske književnosti. Premda su knjige „izlučene“ iz knjižničnog posudbenog fonda bile nedostupne članovima knjižnice, koji nisu ni znali da postoji zatvoreni fond, Gradska knjižnica nemarno se odnosila prema „izlučenim“ knjigama pa je stotinjak hrvatskih kršćanskih knjiga tijekom nekoliko desetljeća postojanja „izlučenog“ fonda nestalo, odnosno, jedna šestina „izlučenih“ hrvatskih kršćanskih knjiga je uništena. Specifičnost „izlučenih“ hrvatskih kršćanskih knjiga u Gradskoj knjižnici jest ta, da se među njima našlo četrdeset knjiga iz Zbirke rijetkih knjiga i rukopisa, koju je od 1945. do 1976. vodio viši knjižničar Marko Orešković. Autor rada dokazuje da je upravo Marko Orešković bio cenzor knjiga u zagrebačkoj Gradskoj knjižnici. Radu je priložen popis svih 600 hrvatskih knjiga kršćanske tematike i nadahnuća, koje su bile „izlučene“ iz fonda Gradske knjižnice. Na popisu su označene one kojih više nema, kao i zabranjene knjige iz Zbirke rijetkih knjiga i rukopisa.

Anahtar Kelimeler: