Ljudski vijek posljednjih se godina značajno produljio te se fokus gerontologije i zdravstvene psihologije sve više prebacuje na utvrđivanje čimbenika koji određuju kvalitetu života. Starija dob period je brojnih promjena na tjelesnom, kognitivnom, emocionalnom i socijalnom planu, ali unatoč gubicima postoje i pozitivne promjene. U Republici Hrvatskoj je u srpnju 2022. godine bilo ukupno 1.230.173 korisnika mirovina. S obzirom na to da se radi o značajnom udjelu u ukupnom stanovništvu RH, cilj istraživanja bio je proučiti subjektivne čimbenike uspješnog starenja, odnosno utvrditi u kojem smjeru je potrebno razvijati intervencije zbog poboljšanja kvalitete njihovog života. U istraživanju je sudjelovalo 274 umirovljenika, od čega 182 žena (66,4%) te 92 muškaraca (33,6%) prosječne dobi 70 godina (SD=8,5) koji su u prosjeku umirovljeni s oko 55 godina (SD=7,98). Od standardiziranih upitnika, korišteni su: Skala samoprocjene uspješnog starenja, Kratka forma UCLA-skale usamljenosti, Gerijatrijska skala depresije: kratka forma te Upitnik emocionalnih vještina i kompetencija. Sudionici su upitnik ispunjavali uživo nakon što su potpisali informirani pristanak i suglasnost za sudjelovanje. Sukladno očekivanjima, većina varijabli umjereno je do srednje pozitivno povezana, uz iznimku kronološke dobi koja je značajno povezana samo sa subjektivnom dobi (r=0,553). Sukladno rezultatima, osobe koje se percipiraju mlađima od svoje objektivne dobi iskazuju manje depresivnih simptoma i bolje emocionalno funkcioniranje, a vlastito starenje procjenjuju uspješnijim. Dobivena je umjerena i pozitivna povezanost usamljenosti i depresivnosti (r=0,392) te niska, negativna povezanost usamljenosti i emocionalne kompetencije (r=-0,187). Starije osobe koje imaju razvijeniju emocionalnu inteligenciju iskazuju nižu razinu depresivnosti (r=-0,336). Konačno, model koji kombinira varijable spola i subjektivne dobi u prvom koraku te varijable depresije, usamljenosti i emocionalnih kompetencija u drugome koraku pokazao se statistički značajan te objasnio gotovo polovicu varijance uspješnog starenja, odnosno 45,3% (R2 c=0,442). Preporuke za buduća istraživanja idu u smjeru kombiniranog nacrta istraživanja s minimalno dvjema točkama mjerenja, gdje bi se mogle uključiti i objektivne mjere poput zdravstvenog statusa ili visine mirovine, uz razmatranje mogućnosti korištenja reprezentativnijeg uzorka.
Benzer Makaleler | Yazar | # |
---|
Makale | Yazar | # |
---|