Abstract:

Tjelesno vježbanje je temelj prevencije i liječenja šećerne bolesti tipa 2. U zadnje vrijeme sve se više istražuje učinak treninga u hipoksičnim uvjetima u svrhu povećanja učinkovitosti vježbanja. Dosadašnja istraživanja pokazala su veće povoljne efekte na utilizaciju glukoze, osjetljivost tkiva na inzulin te redukciju tjelesne mase, posebno masnog tkiva pri vježbanju u hipoksičnim u odnosu na normoksične uvjete, no još uvijek ne postoji konsenzus o trajanju izloženosti hipoksiji, intenzitetu same hipoksije niti optimalnoj vrsti tjelesne aktivnosti za najučinkovitije rezultate u smislu zdravstvene koristi za osobe s predijabetesom odnosno šećernom bolešću tipa 2 uz izbjegavanje zdravstvenih rizika. Također, nije jasno ima li normobarična hipoksija isti učinak kao i hipobarična, no nije za očekivati da će sve oboljele osobe biti u mogućnosti koristiti prednosti povremene normobarične hipoksije.

Keywords: